U prvom stoljeću naše ere u Kini je pronađena metoda izrade papira od unutarnjeg vlaknastog dijela dudove kore. Kako se zapravo proizvodi papir? Kinezi su mlatili dudovu koru u vodi kako bi iz nje izdvojili vlakna, a zatim su dobivenu žitku mješavinu sipali putem velikih plitica do tankih bambusovih grančica. Voda bi se potom iscijedila kroz bambus, pa je na njemu ostajala sušiti se mekana papirna prostirka.
Kasnije su pronađeni strojevi koji mlate materijal od kojega se proizvodi papir i koji od tog materijala prave kašu, tzv. pulpu. Pored toga, izumljeni su i strojevi koji iz pulpe (srži biljke) mnogo bolje i brže cijede vodu. Jedan od najvažnijih pronalazaka u povijesti izrade papira predstavlja stroj koji proizvodi neprekidni list ili svitak (smotak) papira Taj je stroj pronašao Francuz Louis Robert, ali su dva Engleza, Henry i Silly Fourdrinier otkupili patent od Roberta i usavršili stroj. I danas je to osnovni stroj za izradu neprekidnih smotaka papira.
Sve do 1860. godine praktično su sve vrste papira proizvađane od kipa. I danas se mnoge vrste papira proizvode od krpa, starog konopa i platna za vreće. Taj se materijal najprije isjecka u sitne komadiće, kuha se i čisti, da bi se potom raspredao u konce, odnosno vlakna. Poslije toga, ta se masa u posebnom stroju tuče, pa joj se dodaju druge tvari kako bi se dobio papir željenih osobina. Da bi papir bio posve gladak, dodaje mu se masnik.
Kad se proizvodi papir za novine, knjige, kao i za neke druge svrhe, pripremi se mješavina od srži biljaka (pulpe) i ubaci u stroj furdrinije. da bi se dobio neprekidni smotak papira. Prešama se iz te mase iscijedi jedna količina vode, ali i pored toga papir se mora sušiti u posebnim, velikim cilindričnim sušionicama, koje se okreću oko svoje osovine. Tu se iz papira uklanja preostala vlaga. Na kraju tog procesa papir izlazi između valjaka koji ga glačaju.